Danas, razna literatura i razni gurui pokušavaju promijeniti odnose unutar organizacija raznim savjetima, redefiniranjem odnosa i struktura onih koji „slušaju“ i onih koji „naređuju“.
Gotovo je samorazumljiva postala činjenica da je vrijeme big bossova odavno prošlo, a da uspjeti mogu one organizacije koje funkcioniraju gotovo isključivo horizontalno te da uspjeh dolazi upravo iz te univerzalne ravnopravnosti. Činjenica je da i takve organizacije postoje i mogu uspjeti, ali to je toliko rijetko da bi moglo ući u rubriku „vjerovali ili ne“, odnosno za njih bismo mogli reći da su statistička pogreška. Sve te organizacije mašu zastavicom ravnopravnosti i sveuključivosti do trenutka nastanka prvih ozbiljnih problema u kojima se očekuje da netko donese odluku i preuzme odgovornost.
Problemi u organizacijama ne proizlaze iz hijerarhijske strukture koja mora imati svoju okomitost, već iz menadžmenta kojem nedostaju kompetencije iz područja upravljanja i odlučivanja. U jednom animiranom filmu na vrlo zanimljiv način prikazuju se izvrnuti i neprirodni odnosi u kojima biljojedi jedu lavove, a lavovi imaju patološki strah iako se nalaze u prirodnom poretku na vrhu prehrambenog lanca, kao ultimativni mesojedi i oni koji definiraju cijeli ekosustav održavajući njegovu ravnotežu. Zašto su lavovi na vrhu? Zato jer su njihove vještine naprosto bolje od vještina ostalih životinja. Zar ne bi ravnopravnost među životinjama uzrokovala nevjerojatne posljedice za sve? Ova nevjerojatna izokrenutost vrijednosti nije ništa novo. Već smo ju imali prilike vidjeti početkom 20. stoljeća kada su neprirodne ideje samoupravljanja na kraju dovele do ogromnog siromaštva za većinu.
Zbog svega navedenog jedno do najvažnijih pravila organizacije je pravilna podjela uloga. To znači da bi u organizaciji ljude trebalo staviti na prava mjesta za dobrobit svih. Upravo pravi ljudi na pravim mjestima s pravim odgovornostima garancija su uspjeha organizacije. Uspješne organizacije trebaju prepoznati potencijale ljudi, trebaju ih razvijati, ali ako žele biti uspješne trebaju svakom zaposleniku naći pravo mjesto – liderima da vode, menadžerima da upravljaju i prate procese, a radnicima da rade i proizvode. I nemojmo upasti u zamku da su dobre ideje zaposlenika koje nastaju kao posljedica njihovog poznavanja posla kojega rade, znak njihovih kompetencija za vođenje. Ako upadnemo u ovu zamku i takve ljude promoviramo na voditeljske pozicije dobit ćemo loše voditelje i pritom izgubiti odlične radnike. I jedna crtica za vlasnike – pazite se zaposlenika koji olako prihvaćaju i shvaćaju svoje voditeljske pozicije. Tek ljudi s puno znanja znaju koliko im je još preostalo za naučiti.