Osobe koje preuzmu vođenje organizacija trebale bi pojasniti koje ciljeve žele ostvariti, na koji ih način žele ostvariti i na kraju kojim resursima. To bi trebali prezentirati prije svega vlasnicima, a potom i najbližem krugu svojih suradnika. Ovo postavljanje glavnih smjernica razvoja budućnosti neke organizacije, mora biti postavljeno na temeljima koji osiguravaju i provedbenost željenog smjera. Kako će menadžerski kandidat premostiti jaz između često oskudnih ciljeva do velebnih strateških sanjarenja, bilo bi dobro razjasniti prije donošenja odluke o njegovom izboru.
Zamislite jedno uspješno poduzeće koje ostvaruje dobit od 10 posto godišnje. Poslovanje je stabilno, ali vlasnik želi napraviti značajan iskorak. Da ste vi vlasnik, vjerojatno bi zahtjevali od svojih menadžera da vam pokažu konkretne aktivnosti kojima će ostvariti vašu viziju. S pretpostavkom da vlasnici znaju što je realno očekivati u određenim okolnostima ipak od svojih menadžera očekuju iskorak od prosječnosti.
Obećavanje brda i dolina, snažna je karta koju koriste menadžeri kako bi uvjerili vlasnike u realnost provedbe, a zapravo se često radi o prašini u oči vlasnicima pa na kraju krajeva i samima sebi. Jedna mudrosnica govori da što je veća laž, lakše ju je prodati. Razinu ambicije, pametno je postaviti, slikovito rečeno, stepenicu više od realnosti, a ne kat više od realnosti.
Kvalitetno postavljanje ciljeva učinkovito je iz nekoliko razologa. Jedan od njih je osjećaj realnog ostvarivanja zadanog. Moramo znati da je demotivirajuće kada ostvarivost nekog cilja u samom početku izgleda nedohvatljivo. Međutim, postavljanje ciljeva neambiciozno, ispod mogućnosti, jednako demotivira, ali i stvara privid vremenskog izobilja, što na ciljnoj ravnini može završiti neuspjehom naprosto zato jer se vrijeme potrošilo u komociji. Zašto se ciljevi postavljaju ili previsoko ili prenisko, možda proizlazi iz unaprijed, svjesnog, stvaranja alibija koji će u slučaju neostvarenih ciljeva ili pak njihovog prelakog ostvarivanja, maknuti menadžerima teret (odgovornost) s leđa?
U stvari, kad razmislimo vidjet ćemo da je najteže postaviti ciljeve realno, uz optimalnu dozu izazova i atraktivnosti. Takav pristup potiče kreativnosti, traženje boljih rješenja i motiviranje. Naravno, svaki cilj treba biti utemeljen na sustavnim dubinskim raščlambama. I nemojte se bojati da ćete zbog toga izgubiti na ljepoti strateškog sanjarenja, čak suprotno takva će sanjarenja uz broj biti bliža realnosti nego ikad prije.
Zato, zapamtimo – početna idila temeljena na snovima može biti predivna, ali što je više u oblacima to je prasak kod spuštanja glasniji. Biti realan uz dozu izazova „stepenice više“ i vlasnicima i menadžerima i svim zaposlenicima olakšati će (su)život, a suradnju učiniti plodonosnom.